FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

SENAD ARNAUTOVIĆ – BUCO: E, sad se sigurno pitate otkud ja u Želji

Pomalo i komicno. Naime, dvije godine prije mene, Nihad Nalbantic Crni je presao iz FK Jug u Sarajevo. Cijena je bila, koliko smo mi u raji znali, dvije kompletne opreme za utakmice i 10 lopti, koje FK Jug nikada nije dobio od Sarajeva. E posto su ih jednom “zajebali”, onda su Kemo Lakaca kao clan uprave kluba i Fudo Maltar tadasnji trener mene odveli u Zelju i to u Fudinom NSU Princ-u. Ovo je jedini razloga zbog kojeg sam odveden u Zelju, a ne u Sarajevo koje me je tada isto tako trazilo i u koje sam po svoj mahalskoj logici i trebao da odem. I danas vjerujem da je Kemo Lakaca zasigurno bio najveci najvijac bordo tima svih vremena i da se takav vise nikada nece ni roditi ali, ja zavrsih na Grbavici. Mislim da je to bilo po nagovoru bivseg igraca Zelje Hamde Dizdarevica, koji je stanovao na Visnjiku, pa me je ponekad gledao kada mi raja puca tamo na garazama.

I neka su, hvala im do neba.

To mi je bio prvi put u zivotu da sam usao u Dolinu Cupovu u kojoj cu sa malim prekidima ostati punih 11 godina. Zelju sam zavolio od samog pocetka. To je pravi klub. Najbolji nas bosanski prvoligas. Kada igras u Zelji onda si najbolji u Rajvosa, istina ziva. Prvi sam ugovor potpisao sa nepunih 17 godina, 18 Aprila 1974 i prvu godinu ugovora sam bio posudjen u UNIS iz Vogosce, da se kalim u tada veoma jakoj Republickoj ligi. Po povratku na Grbavicu sam bio rezerva, tada najboljem golmanu Juge “Cobi” Janjusu. Kada smo ispali u drugu ligu, Cobo je otisao u Vojvodinu a Ibrahimovic imao problema sa ledjima. Na ljetnim pripremama na Vlasicu, kod trenera Sule Rebca nametnem se i dobijem sansu ispred Cikinog ljubimca Zorana Culjka, tadasnjeg golmana juniorske reprezentacije Jugoslavije. Dobio mahalas sansu, zagrizao dobro, poceo braniti za Zelju sve do povrede na Kup utakmici protiv Borca u Banja Luci (stravican sudar sa grobusnim centaforom Fiserom Ibrahimbegovicem), nakon koje sam otisao u JNA.

Kada sam se vratio Zeljo je vec ponovo prvoligas i Svabo je poceo stvarati onog “dobrog Zelju”. Ponovo se nametnem i pocnem braniti do nesretnog loma noge protiv Slobode u Tusnju, samo tri dana prije derbija protiv Sarajeva na Grbavici. Dovedu tada Slavka Njegusa iz Veleza. Mislim da se njega nijedan navijac Zelje ne voli sjetiti poslije finala kupa u Beogradu, a za koji me je Ciko Radovic posebno spremao da branim, puna dva mjeseca treninga u pjesku pored 11 Plavih. I nista.

Stanem na Zeljin gol odmah poslije te utakmice i dobro branim do samo jedan dana pred onu slavljenicku utakmicu sa Jugoslavijom na Grbavici. U subotu, tri dana prije te tekme, koja je bila na TV ubijem devetku na Karaburmi protiv OFK Beograda i budem proglasen igracem kola. Dan pred utakmicu, sjedim u “Koralima” i pijem kafu sa Husrefom Musemicem mojim velikim jaranom. Dosadjujemo se. Vani hladno, decembar je. Ne da mi moja mladost mira i odem na trening na koji se uopste nije trebalo ici. Igra druga ekipa Zelje protiv juniora na sljaci ispred Karamehe autoelektricara. Volio sam igrati na terenu centarfora. Bezvezni duel sa nekim od “male raje”, udje mi dijete klizeci s ledja. Ponovo lom noge, Svabo me krkace nosio do svlacionica ispod drvene tribine. Ja u bolnicu, a sutra na golu Mehemed Dzelilovic iz FK Radnik Hadzici, ni kriv ni duzan brani protiv tada“velike” Jugoslavije. Ja u tribinama, sa stakama i nogom u gipsu placem, prilaze mi saigraci i navijaci, tepsu me i smiruju. Kazu, bices ti Buco opet onaj stari, ali ja se vise nikada ne vratih na Zeljin go.

Jebes, da si takve srece.

 

          Senad Arnautovic, na golu FK “ Adana Demirsport”  iz Turske

 

Poslije dodje Slobodan Sujica iz Vojvodine, strasan golman i jos bolji momak. Tu je i mladi Skrba “Maca”. Dolaze zeljni dokazivanja, a i Ciko ih bas dobro sprema.

Nakon oporavka se borim sa njima kao lav za mjesto medju stativama, ali ne ide. Vec se cuju price, ono kao, nemoj Bucu na gol, vidis da ga prati neki baksuz da se opet nesto ne desi nedaj Boze. I tako malo po malo do Decembra 1984, a to bas puno boli.

Sa Grbavice sam otisao poslije Videotona, pred samu Novu godinu 1985 i to na Svabinu preporuku i mnogo mu hvala na pomoci. Odem zajedno sa Agimom Nikolicem u FK Lirija Prizren, da ih pokusamo ostaviti u drugoj ligi Istok, da bi poslije doveli i Maneta Bukala za trenera. Tu sam se zadrzao samo pola sezone i onda prema ranijem dogovoru, pravac Turska, pa onda Malta, Kanada, USA, opet Kanada i evo zadnjih 10 godina sam u jednoj od najmanjih i najljepsih evropskih drzava, Luxemburg.

A u dusi i dalje najveci mahalas sa Bjelava iz moga Rajvosa.

Senad Buco Arnautovic

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version