FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

PETAR PERICA ĐORĐEVIĆ: Svi su željeli igrati na turniru Fis-Gol

Prvo bih pozdravio sve dobre fudbalske ljude koji su se sjetili da ovo pokrenu,  jer Fis-gol je ovo zasluzio svojim kvalitetom organizacije i naravno kvalitetom samog turnira kao i samih ucesnika......moji pocetci su vezani z a moj Vratnik naravno, mi mahalci smo bili poznati po igranju malog fudbala, a veliki fudbal sam poceo u pionirima Sarajeva, kao omaldinac u Famosu, a seniorski debi u Vratniku vec u 18-godini, kod legendarnog trenera Luhe. Igrao sam kratko i otisao u vojsku, poslije vojske igrao 6-mjeseci i tada presao u Zelju, interesantno je mozda znati da sam cjelo to vrjeme dok sam igrao za Vratnik trenirao sa Sarajevom i bio pripreman da predjem na ljeto kod njih, ali komsije su bile brze i upornije, mada je veliku ulugu odigrao i Pape kojeg sam uvjek cjenio kao i sada.  Jedne prilike na treningu zagrlio me  i rekao da po njegovom misljenju cu tesko izboriti mjesto u tom momentu prvoj ekipi, jer su bili Paja i Boban Bozovic po ljevoj strani.  To mi je bilo davoljno da se odlucim i odem u dolinu cupova, gdje sam proveo 4 ljepe godine.

Prva profi utakmica je bila protiv tadasnje Galenike a sada Zemuna 0:0 na Grbavici na preko 30 stepeni za mene bio poseban dozivljaj....u tom vremenu fudbal je bio na visokom nivou i stvarno je bilo mnogo nezgodni igraca, svaka ekipa je imala najmanje po dva , tri dobra pojedinaca, kao i nasa ekipa koja je u to vrjeme krasila ljepotom igre....

Prvi moj trener legendarni Bosko Prodanovic, potom u Famosu Ibrahimovic -Lala, izuzetan i trener i covjek, onda dolazi moj Luha koji je ostavio na mene vekliki utisak koliko poznaje fudbal, naravno poslije toga Osim o njemu ne treba trositi rjeci jer bi migao knjigu napisati, jednostavno svi mi smo imali ogromnu srecu da nas vodi takav moderan trener za to vrjeme, sve naj,naj....

Naznacajniji uspjeh je naravno poznato polufinale uefa kupa koje svi znaju na kakav nesretan nacin smo izgubili u poslednjem minutu....

U svlacioni je uvjek bila dobra atmosfera zato smo i imali dobre rezultate, prednjacili su naravno stariji Cilic, Komsic, Berijan, a pislije i mi na celu sa mojim kumom fudbalskim magom Harisom Skorom, ali stvarno su i svi ostali bili puni humora kao ustvari svi Bosanci, istureni pjevac je bio Samardjija i to je bas dobro pjevao...

Posljednja moja utakmica mislim da je bila protiv Partizana u Beogradu.

Moja veza sa malim fudbalom je od samih pocetaka na Vratniku, koji je bio poznat isto po turnirima na Kovacima, a u to vrjeme su govirili da sam igrao bolje mali nego veliki pa to nesto i govori koliko sam ga volio i satima dnevno igrao na Kovacima kao djete i cekao da se neko od statiji umori i kaze ajde mali udji,za mene je to bilo pisebno dokazivanje da bi me pozvali opet ...

Sta reci o Fis-golu a da nije receno, nesto posebno u ono vrjeme u Jugoslaviji, svi su znali za taj turnir u kom su svi zeljeli igrati, jer je bio poseban osjecaj igrati sa najboljima iz grada poznatog po malom fudbalu. Zelio bih spomenuti jednog od najvecih magova malog fudbala zbog koji su mnogi dolazi da gledaju bez obzira na velika imena velikog fudbala u to vrjeme a to je Fudo Svrakic pokojni. Bilo je uzivanje ga gledati i kao majstora a i kao dobrog covjeka, koji je uvjek imao dobar savjet za mladje igrace, imao sam i tu srecu da sam igrao vise puta protiv njega na velikom za Vratnik protiv Sarajevske Iskre, i secam se da mi je davao pohvale za moje neke poteze kao i savjete...

Na ovo sto vi radite ne bi imao sta dodati, nego vam pozeljeti svako dobro i nastavite ovako,....

Pozdrav svim dobrim ljudima moga Sarajeva,Vratnika.....Perica Djordjevic

 

U nedostatku fotografija iz sportskih klubova gdje je Perica igrao, ide ova sa Harisom Skorom, bivsim internacionalcem FK Zeljeznicar. Inace, Perica i Haris su vjencani kumovi.

 

SABIT GAČANICA: Najvažnije je prijateljstvo

Rodjen sam 1948 godine u Mostaru a otac je iste godine, po sluzbenoj duznosti, premjesten u Sarajevo, gdje i danas zivim.

Od malih nogu sam zavolio nogomet, kao i vecina moje generacije, a poceo sam sutati u Svrcinoj raji. Malo stariji ljubitelji nogometa znaju da je to raja koja se okupljala kod Narodnog pozorista. Tu smo uglavnom igrali ali i na staroj Skenderiji, na livadi u Pionirskoj dolini, FIS-u a posebno su bile atraktivne nocne utakmice pored Narodnog pozorista.

Na nagovor Franje Bozura, asistenta za tjelesni odgoj, 1967 godine pocinjem aktivno igranje u FK Sedrenik. Igrao sam na mjestu centarfora i postizao sam cesto golove. Zajedno su u generaciji bili: Podrug, Boro Karanfil, Kica, braca Helja (Ibro i Tahir), braca Trsic (Zoka i Mihajlo), Beban Kisic, Sule Jelaskovic, Medan………

1969 godine rahmetlije, Avdo Mulaosmanovic – Mornar i Mensur Bajrami su me pozvali da predjem u GP “Bosnu”, popularni Gepek. Igrao sam tu kratko, jer sam ubrzo dobio poziv za sluzenje vojnog roka. Po povratku iz JNA u klubu sam se zadrzao izvjesno vrijeme, da bih po zaposlenju u Privrednoj banci – osnovnoj banci 1973 godine, prestao sa aktivnim igranjem u nizerazrednim klubovima.

U banci sam poceo igrati mali nogomet a to je zaista bio jedan lijepi period. Sva ta igranja a posebno druzenja su bila za nezaborav. Najveci rivali ali ujedno i najveci prijatelji su nam bile kolege iz Privredne banke – Centrale. Pokojni Mladen Radancevic – Mladjo i Zlatko Krznaric – Celo a onda Adnan Muzurovic, Miki i Dusko (pokojni Milenko Curcic i Dusko Malic, o.u.) i mnogi drugi. U sjecanju ostala druzenja, pored sportskih susreta, u “Velezu”, “Bagremu”, kod Keme na SC Kovaci…..

U mojoj generaciji koja je igrala za ekipu osnovne banke bilo je vise dobrih igraca, izmedju ostalih, to su: Suad Sisic – Sisko, Jusuf Vladovic – Juka, Fikret Kadric – Pike, Zijah Ruzdic – Bato, Ante Zubac, Enver Ibric – Tumba nam je bio jedno vrijem golman ali pretezno su branili Tomo Marjanac i Amir Vilogorac. Mnogi od navedenih nisu vise medju zivima, nazalost. A o svom velikom prijatelju rahmetli Tumbi zelim posebno da govorim. Kakvih smo sve dozivljaja zajedno imali.

Za malonogometnu ekipu osnovne banke sam igrao do 1979 godine, do dolaska jedne generacije koju su predvodili Nihad Kovacevic - Nine, Kemo Kozaric, Jasminko Djapo……Ovdje zelim samo da napomenem da je moja generacija znala i pobjediti ljute rivale iz Centrale a kako me sjecanje sluzi ovi mladji to nisu uspjeli……jedan od razloga, sto cijenim Adnana Muzurovica, njegovo igranje i vodjenje ekipe sve te godine.

Interesantno je da je taj rivalitet zaista presao u prijateljstvo, te smo mi iz OB, na poziv kolega iz tada udruzene banke, bili ukljuceni aktivno da saradjujemo na organizaciji malonogometnih turnira i liga takmicenja koje su oni uspjesno organizovali. Prvo Tumba, pa Bato, a kasnije i ja smo aktivirani za potrebe organizacionog odbora turnira Fis-Gol i liga takmicenja.

Igranje lopte jeste nesto sto se ne zaboravlja ali ono sto sigurno ostaje i sto je meni najbitnije iz tog perioda su nasa zajednicka druzenja, bilo da se radi o sportskim suretima radnika PBS ili Medjubankarskim igrama ili u nasim “kotama” u gradu…..to nase prijateljstvo, koje traje i danas.

FOTO ALBUM SABIT GAČANICA :

 

                     Malonogometna ekipa Osnovne banke Sarajevo, Sabir Gacanica stoji cetvrti s lijeva

 

Sportisti OB Sarajevo na sportskim igrama radnika Privrene banke Sarajevo, koje su odrzane na Tjentistu 1983 godine

 

          Clanovi malonogometne ekipe, “pokisli”, vjerovatno su izgubili od PBS – Centrale (Udruzene banke)

 

                          Malonogometna ekipa Osnovne banke Sarajevo, Sabit Gacanica stoji prvi s lijeva

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version