FIS GOL 83-91

Switch to desktop Register Login

SEAD VRANIĆ: Sa 16 godina prvi put sam zaigrao za seniore

Rodjen sam 1967 godine. Moji poćeci vezani su za grad Brezu u kojem sam se rodio i poceo svoju fudbalsku karijeru. U mladjim uzrastima fudbalskog kluba Breze sam nacinio svoje prve fudbalske korake kod trenera Neđe Lazarevića. Prosao sam sve mladje selekcije kluba Rudar u kojima se isticem svojim talentom i trudom i vec  sa 16 godina prvi put sam zaigrao  za seniore kod trenera Ređe Muhameda i Runjevac Riste. Od 16 do 19 godine pravim pauzu zbog povrede, po dolasku iz vojske na nagovor trenera Duška Bajića, koji tada dosao iz FK Željeznicar u FK Rudar  Breza i ostajem tu jos jednu godinu. U ljeto 1988 godine odlazim u FK Rudar Kakanj, gdje me odvodi poznati fudbaler  tog perioda Muhidin Lukačević, tu ostajem tri godine. U dva navrata sam bio strijelac republicke lige i medjurepublicke lige (Hrvatska, Crna Gora, BiH). Pocetkom sezone 91 / 92 odlazim u NK Travnik na insistiranje sefa strucnog staba, Eshera Hadziabdica zajedno sa svojim klupskim kolegom Elvedinom Hadziahmetovicem, u tom periodu NK Travnik pravi jednu respektabilnu ekipu u koju dovodi poznate fudbalere i z Visokog, VIteza, Zenice, Busovace, Sarajeva. U ovom periodu NK Travnik pravi  vrhunski rezultat osvajajuci prvo mjesto u republickoj ligi na polusezoni, ja tada postizem 16 golova, javlja se interesovanje Sarajeva, Zelje i Partizana iz Beograda, koji zele  da me dovedu u svoje redove.

Pocetkom 92 godine, dolazi nesretni rat i na insistiranje trenera Hadziabdica u ljeto 92 godine on me odvodi u Hrvatsku. U Hrvatskoj imam strasnih problema sa povredama, tako da me to sputava u daljem razvoju. Po dolasku u Bosnu januara 96 godine, uz dogovor sa tadasnjim sportskim direktorom, Ivicom Pekićem potpisujem ugovor sa NK Bosna iz Visokog, koja je bila drugoligas sa tendencijama za ulazak u prvu ligu.

Te godine i naredne cetri, Visocka Bosna je bila najorganizovaniji klub u drzavi. U tom periodu bili smo prvi, osvojili kup BiH POBJEDOM NA Kosevu (donijeli smo najveci uspijeh Visockom fudbalu), zatim osvajamo superup (pobjedom nad Sarajevom) i zbog nemogucnosti igranja playoff dolazi do sistematskog raspada NK Bosna pocetkom 2000 godine. Te, iste godine odlazim u FK Rudar iz Kaknja, gdje igramo playoff za prvaka BiH. A nakon jedne godine ponovo se vracam u NK Bosnu. U tom periodu NK Bosna je bila drugoligas, sa svojih 18 golova sam doprinjeo da Bosna ponovo udje u prvu ligu. Nakon te godine trener Hadziabdic me ponovo odvodi u Travnik i u toj godini vracamo NK  Travnik u elitu BiH nogometa.

Poslije Travnika vracam se u NK Bosnu sezone 2002/2003 tu ostajem godinu, nakon godine na incijativu Nermina Bukve odlazim u FK Rudar iz Breze, gdje i zavrsavam karijeru sa svojih 38 godina.

 

FOTO ALBUM - SEAD VRANIĆ:

 

                                        Pioniri FK Rudar iz Breze 1981 godine

 

                            Ekipa Robi, turnir Fis – Gol 1991 godine. Sead Vranic cucu prvi s desna

 

 

                                                                    FK Bosna Visoko

IZET TABAK: Trebalo bi nastaviti tradiciju

Moja familija je odrasla na Cengic Vili II. Poticem iz jedne sportske porodice. Moja starija braca su voljeli igrati fudbal, stariji Mustafa je igrao uspjesno u FK Saobracajac a potom u FK Famos iz Hrasnice. Dok je drugi brat Salko volio braniti i on je bio dugo na malonogometnim vratnicama raje sa Cengic Vile dva.

Ja sam promjenio dosta fudbalskih klubova, i to redom:1973-80 FK Bosna Sarajevo (republicka liga), 80-82 Famos (2 liga zapad), 82-83 Radnicki Gorazde, 83-84 Iskra Sarajevo, 84-86 Sloboda, Svrakino, 86-89 Saobracajac i 89-91 Kosevsko brdo.

U mojoj karijeri trenirali su me mnogi treneri a izdvojio bih njih cetvoricu: Ivica Mioc (Bosna), Sejo Jesenkovic (Bosna), Mirza Hadzihasanovic (Bosna) i Aco Krivosej (Famos).
Takodjer, igrao sam sa mnogim poznatim igracima a ovdje zelim da spomenem trojicu, i to: Vidovic Zelimir (Bosna, FK Sarajevo),  Vukadin Vladimir (Bosna, FK Sarajevo) i Pehlivanovic Nedzad (Bosna, FK Zeljeznicar).
Kao svoj najveci sportski uspjeh smatram da sam nezvanicno proglasen 1973 godine za najtalentovanijeg beka u BIH, sa 16 godina.

Mali fudbal sam igrao za dosta ekipa a koliko se sjecam na turniru Fis – Gol sam igrao za ekipe Verona, RS i FK Bosna Sarajevo. Volio bih kada bi se neko nasao kao vi, pa da nastavi tradiciju odrzavanja turnira u malom fudbalu kakav je bio vas i nas turnir Fis-Gol.

Smatram da vam je portal kvalitetan, da ovakvo nesto treba nasoj raji. Iz vise razloga, a jedan od njih je neka i moj sin Haris vidi kako mu je otac i njegova raja sutala.

Predlozio bih vam da napravite slicne razgovore i sa Nedzadom Pandzic i Novom Popovic.

Sportsku karijeru nisam nastavio kao trener, jer sam ranjen u ratu.

Zivim i jos uvijek radim, u Sarajevu.

Pozdrav svoj sportskoj raji,

Izet Tabak

 

FOTO ALBUM IZET TABAK:

 

Turnir Fis – Gol 1988 godina. Gostovanje ekipe Jugoslavija plavi iz Beograda, kao uzvratni gest koji je reprezentacija turnira Fis – Gol imala 1987 godine ucestvujuci na turniru gradova u Beogradu. Izet Tabak, cuci treci s lijeva, je nastupio za ovu ekipu u revijalnoj utakmici turnira, protiv odgovarajuce selekcije turnira Fis – Gol.

 

Na turniru Fis – Gol, Izet Tabak je igrao za vise ekipa. Ovdje ga vidimo prilikom nastupa za FK Bosna Sarajevo.

Copyright by FIS GOL 83-91.

Top Desktop version